Prvi pisani pomen i objašnjenje imena

U starim pisanim spomenicima, koji datiraju iz 1320 spominje se Vrbaški grad. Pretpostavka je da su postojala dva grada: Vrbaški grad i Banjaluka.


Vladislav II Jagelonski

Ime Banjaluka se prvi put spominje u povelji kralja  Ladislava (Vladislava) II Jagelonca, upućenoj lokalnim zapovjednicima pograničnih gradova, 6. februara 1494.

Uz ime Juraja Mikulašića navodi se da je obavljao dužnost kaštelana Banjaluke.

 

Evo i dokumenta u kom se, koliko je dosad poznato, prvi put pominje ime Banjaluka.

"Vlastito uputstvo gospodina kralja Vladislava po milosti Božjoj kralja Ugarske i Češke itd. našim vjernima, poštovanom ocu u Kristu gospodinu Tomi, biskupu djurskom i postulatu egerskih crkava, vrhovnomu našem tajniku i kancelaru, te uglednomu i uzvišenomu palatinu i sucu našega dvora, kao i poštovanomu ocu u Kristu gospodinu Stjepanu, biskupu srijemske crkve, osobnom zamjeniku naše nazočnosti i uzvišenomu Ladislavu Kaniškom, banu naših kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te vašim zamjenicima u vođenju sudskih poslova, također i svima drugima našeg Kraljevstva kojih se to tiče, sucima i pravnicima crkvenim i svjetovnima koji ovo budu vidjeli, pozdrav i milost. Budući da je odani naš poštovani Baltazar Bathyan, ban naše jajačke utvrde u našoj i našega Kraljevstva službi, zauzet čuvanjem iste utvrde, a morat će se time i ubuduće po potrebi baviti. U tome on sam i plemići Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulašić u Banjaluci, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u istom Vrbasu, Ivan Czernley u Livču, Nikola i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabišević u Bočcu, Ivan Mišljenović u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u Crijepanskom, kastelani, podanici i službenici istog Baltazara Bathyana, koji su na sličan način u našoj službi zauzeti sa svojim gospodarom, neće moći zbog uznemiravanja na zadovoljavajući način obavljati povjerenu dužnost, stoga snagom i formom našeg novog općeg dekreta javljamo vjernima da to znaju. Dano u Budimu u četvrtak iza svetkovine Očišćenja Blažene Djevice Marije, godine gospodnje tisuću četristotinedevedesetčetvrte."

Od tada, od 6. 2. 1494. godine, ime Banjaluka se često spominje, kako u zvaničnim aktima, tako i na kartama ovog područja.

U mnogim putopisima XVI i XVII vijeka sačuvali su se opisi Banjaluke i tvrđava koje su postojale na ovom području. Najstariji od njih, onaj kojeg je objavio Venecijanac Marino Sanudo 1500. godine, navodi podatke o udaljenosti između tvrđava Zvečaja, Lijevča, Grebena, Bočca, Jajca i Banjaluke.
 

Za sam naziva grada postoje nekolikom a najčešća su dva tumačenja.

Izvor tople vode je banja. Zbog toga što je prvobitno naselje bilo oko banje, a kasnije se širilo u ravnicu (luku) dobilo je i naziv Banjaluka.

Prema drugom tumačenju, koja je više prihvaćeno, ime Banja Luka ima značenje banova luka. Naime, u starijem govoru riječ banj, banja – imala je značenje banov, banova.

 

Pozniji turski putopisci daju podatke o dva grada – tvrđave u Banjaluci. Tako Evlija Čelebija, koji je 1660. godine posjetio Banjaluku, navodi: Zbog toga što se ovaj grad sastoji od dvije tvrđave, on se u sarajevskoj gruntovnici zove Banjalukatejn.