Na početnu (home page) blinfoVijesti nove i stareServisne informacije, brojevi telefona...Banjaluka voli da se slika -fotogalerije-Razni zapisi i topografija BanjalukePartnerski projektiPonuda i reference

Partije Pirata jugoistočne Evrope sa sjedištem u Banjaluci

Saopštenje br. 3 verzija 3.0.10.2010

 

Održan je prvi obnoviteljski i istorijski kongres PPJEB-a.

Neprijatelje i ponekog prijatelja smo uspješno zavarali i uspjeli smo da organizujemo Kongres za koji se sa pouzdanošću može reći da niko nije znao. Konspirativni uspjeh je toliki da i sad kad je završen mnogi ne znaju da je bio.

Ovdje izneseni stavovi nisu mišljenje koje odražava stavove mog Tima.

Prenosimo ih kao stavove PPJEB i molimo da se shvate kao takvi.

Po običaju politički neprijatelji su nem preutzeli i ukrali ideju, pa su održali izbore po sličnom receptu. Srećom po nas, izbori su se odigrali gotovo paralelno sa našim kongresom pa naša pobjednička euforija nije mogla biti ni sankcionisana, ni shvaćena.

A imali smo razloga za euforiju.

 Opet smo pobjedili i ostvarili zacrtane ciljeve.

Naš osnovni cilj je što dalje od vlasti. Tako smo i ove izbore propustili i ostavili svim drugim partijama da se bore za vlast. Mi ćemo vlast preuzeti kad nas lijepo zamole. A moliće sigurno, jer kome treba ovakva vlast.

 

Kongres je trajao dva dana. Zaključeno je da se o lokacijama održavanja Kongresa ne ide u javnost iz razloga obrazloženih u Saopštenju 1.

 

Prvi dan je bio predviđen za provjeru akreditacija i preliminarnu skupštinu koja je odredila dnevni red i radna tijela Kongresa. Prijave su završene tačno u podne kad je Skupština započela sa radom i aperitivom. Svi su konzumirali domaće dižestive, čak su i bjelosvjetski i počasni gosti su bili zadovoljni ponuđenom drenovačom i kruškom.

Nakon aperitiva se prišlo izboru meze i slogana. Na prijedlog Predsjenika za slogan je jednoglasno izabrana teza druga Maoa „i noga u guzicu je korak naprijed“

Suprotno popularnom mišljenju da kod nas vlada jednoumlje, kod izbora meze došlo je do oštre polarizacije. Na kraju je prevladalo kompromisno rješenje; mlađim od četrdeset je dopuštena prasetina sa pivom, a stariji su limitirani uštipcima i salatom (naravno ruskom), te sa dvije čaše laganog vina ne starijeg od tri godine. Otpor starijeg konzervativnijeg krila je presjekao Gensek pozivajući se na direktivu dobijenu nakon Oktoberfesta. Drugovi iz Minhena su poslali pozdravni telegram u kome izražavaju žaljenje zbog odsustva, a kao jedan od razloga navode stomačne tegobe zbog piva i holesterola.  Tome se mora stati ukraj, pa je usvojena direktiva Oktoberfest, koju prenosimo u cjelosti, kao poratni dio Kongresnih materijala: Stariji od četrdeset prije zalaska sunca ne smiju popiti više od pet piva. Poslije je stvar raspoloženja i kupovne moći.

Meza je imala blagotvoran utjecaj pa se razvila plodna diskusija, po komisijama i stolovima. Zabilježen je čak i slučaj ozbiljne diskusije pod stolom.  Poznato nam je zlonamjerno tumačenje ovog slučaja, pa ćemo pojasniti da dekantacija ne znači da se pilo na kante već da je vino ranije otvoreno (décanter- otakati). Drug Čombe je za ovu priliku je donio mali 25 litarski kanister rozea, koji je držao ispod stola, pa su mu se pridružili i neki neiskusni omladinci. Sraz piva, vina i mladosti doveo je do neobično žive diskusije na temu treba li jesti na prazan stomak. Finalni zaključak ove sesije je da je soda bolja za gemišt od kisele.

Za nekoliko stolova vodila se preliminarna diskusija o nedostatku žena u politici, a u posljednje vrijeme i u seksu. Sama tema se nametala svojom aktuelnošću i prijetila je da zastrani. Ponovo je Gensek smirio strasti, pogotovo prema drugarici Viki koja je inspirativno odigrala čoček na stolu. Gensek je ovakvu demonstraciju odbacio kao preuranjenu i u neskladu sa konceptom ljudskih i ženskih prava.  Kao primjer pozitivne diskriminacije istakao je prijedlog da se određen broj mlađih aktivistkinja, Viki prije svih, kooptira u Glavni odbor i Politbiro na sutrašnjem Kongresu.

Nakon meze pristupilo se radnom ručku. Ručak je bio strogo protokolarnog karaktera: od kisale čorbe, teletine ispod sača i punjenih paprika do kompota od dunja i kafe. Za dijetalce je pripremljen riblji program: smuđ u kajmaku. Sam ručak nije trajao duže od sat i po, ali kad se dodaju pozdravne zdravice ukupno tek nešto više od pet sati.

Prvu zdravicu Zdrav si kume, održao je počasni gost sa Sicilije konsiljere Đani, a potom se kupu obratio Brko iz Gruzije već tradicionalnom prijetnjom Kažu oni kriza, a Sibiru nisu rekli dobro jutro.

Sedmu završnu zdravicu, kao što je red, održao je domaćin Presjednik Trpismo koliko mogosmo i izdržavamo kako znamo. U njoj je nadahnuto i u samo pola sata objasnio trenutno stanje kao Najbolje od svih mogućih, jer uvijek može gore. Njegove završne riječi: Mi ne sanjamo o boljem životu mi smo otvorili oči,  dočekane su prvim ovacijama.

Pošto se već hvatala pomračina objavljen je prekid sesije i nastavak Kongresa sutra.

Neki od drugova su pokazali i dokazali sopstvenu snagu i samoincijativno nastavili rad u podkomitetima do jutarnjih časova. Naročito je plodna i uspješna bila sesija okupljena oko drugarice Viki.

 

Sutradan je Kongres započeo rad himnom.

Primjećeno je da mnogi samo zjevaju, a ne pjevaju pa je u Uvodnoj riječi drug Španac naglasio da je neophodno intenzivirati prodaju propagandnog materijala i himne između ostalog. Ne smijemo se osloniti samo na pirate, potreban je i profesinalan pristup, profesionalni revolucionari su prevaziđeni, ali od politike može i sada da se živi. Koncept dva puta, piraterija i komercijala,  zaživio je kod drugova u Kini, pa može i kod nas.

Kongres su započela 7 verifikovanih i 294 virtuelna delegata što nas čini jednom od najdemokratskijih  partija u regionu, jer u najvišem partijskom tijelu (Kongresu) imamo sve aktivne članove.

 

Nakon himne pristupilo se radnom zasjedanju, koje je otpočeo Predsjednik (već pominjanom) Uvodnom rječi, koja je prerasla u uvodni ekspoze. U njemu je objasnio da će ovaj Kongres PPJEB-a biti osnivački, izborni i istorijski. Noseća tema ekspozea je bila od sada nije važno ne samo kako već ni šta radimo, dovoljno je da od toga imamo koristi. Predsjednik se s dužnim pijetetom osvrnuo na ranije radove druga Makjavelija naglasivši da je tek ovom tezom zakružena njegova misao.

Na kraju ekspozea pozdravio je (poimenično) sve visoke goste. Svoje učešće na I Kongresu PPJEB-a su imali predstavnici 178 zemalja i organizacija od kojih izdvajamo FIFU i UEFU, te predstavnika lige šampiona i UN, kao i komesara Varšavskog pakta.

Većina gostiju-predstavnika bratskih partija, bila je na nivou nepoznatih, budućih predsjenika, pa iz razloga njihove sigurnosti nećemo davati njihove IP adrese. To da li postoje, važno je samo u stvarnom svijetu iz koga smo trenutno isključeni.

Kao glavni organizator Predsjednik je djelovao iz sjene i ne želeći da prenaglasi svoju ulogu zadovoljio se samo Uvodnim ekspozeom.  Perfektna organizacija Kongresa potvrdila je njegovu dominantnu i vodeću ulogu u PPJEB-u, a i šire.

Ekspoze je završen kratkim desetominutnim aplauzom i ovacijama nama, Njemu i njima.

 

Nakon Uvodne riječi, Predsjednik je dao riječ Genseku koji je podnio referat o našem uspjehu na upravo završenim izborima.

Na ovim izborima nismo učestvovali. Lukavo smo najavili osvajanje vlasti, pa odustali. Tako smo u potpunosti ostvarili zacrtane ciljeve. U tome smo se pokazali pošteniji i bolji od ostalih. Kako na izborima nije učestvovalo 44% građana s pravom smatramo da su oni uz nas. I tako imamo pravo da tvrdimo da smo apsolutni pobjednici. Ako oni koji su zadobili formalo povjerenje to prepoznaju, mogu da nas zovu da vladamo.

Mi smo spremni, izjavio je gromoglasno Gensek prekinut ovacijama.

Ako nas ne zovnu neka znaju mi imamo svoje ljude u njihovim redovima. To su oni što podrivaju njihov sistem, radeći za sebe i nas. A neka znaju oni rade uglavnom za sebe i teško će ih prepoznati.

Mi možemo i radimo danonoćno, Novim ovacijama, podaknutim ovaj put od Viki koja je spremno i raščupano potvrdila ovu Genskovu tezu, završen je ovaj nadahnuti referat, koji je usvojen pod imenom Kako osvojiti vlast bez revolucije i izbora.

 

Kao idući rječ je dobio Komesar za odnose sa javnošću. Njegov dugo najavljivani referat o stanju revolucije i piraterije kod nas i u svijetu očekivan je sa posebnom pažnjom.

Započeo je intrigantnom i šokantnom činjenicom da su nas u Ženevi izigrali i od tri politička patenta registrovali i dozvolili samo Štrajk gologuzana glađu ispred zgrade UN u Njujorku.

Isti štrajk nije registrovan i verifikovan kao naš, ali je dozvoljen u Evropi, pogotovo Jugoistočnoj. Obrazloženje da je to dio istorijskog folklora Evrope djeluje diletantski.

Drugi patent Hoću i mogu da pošteno radim vraćen je na doradu pa očekujemo da ga naša komisija O snovima radnih ljudi doradi. Posebno bi trebalo da se uobzire revizionističke i utopističke teze o mogućnosti dobrog života od rada.

Pošto je treći patent odbijen na njemu će naši drugovi nastaviti da rade, a zasad ćemo otkriti samo da je riječ o načinima kako korupciju učiniti humanom.

Podsjećajući na stavove iz Saopštenja 2 u vezi sa Milenijumskim eksperimentom i nevjerovatnom činjenicom da i danas djeca umiru od gladi, Komesr je pozvao sve, a ne samo Kongresu prisutne intelektualce, da razmisle da li su se prodali i zašto. Njegov prijedlog je da nikad ne idu ispod cijene, a  to je zna se: 1/7 ministarske plate plus mito za pripravnika. Komesar je naglasio da zna za primjedbe da ne treba sedmina plate, ali treba da tražimo i ostvarujemo transprentne i jasne odnose.

Komesar se osvrnuo i na kadrovsku politiku i kooptiranje druga Jovandeke u politbiro. Za one koji nisu upućeni Jovandeka je poznat kao „mlin od svakog žita“ i njegovo pristupanje našoj partiji pokazuje njegovu dalekovidost i našu perspektivu. Njegova aforija, kad je postao direktor preduzeća koje je sam u ranijoj istrazi proglasio lopovskim, zaslužuje ulazak u političku teoriju. To je primjer političke dogme, koja zaslužuje da se proglasi u potpunosti zaokruženom i zatvorenom, da ne kažemo zatvorskom. Ovakav kadar s pravom izaziva strah kod naših protivnika i da razjasnimo ono mlin od svakog žita znači Samljećemo Vas, Jovandeka je s nama...

Od osnivačkog Kongresa do ovog prvog redovnog, obnoviteljskog i istorijskog ojačali smo u svim pogledima. Brojčano, ideološki i moralno. Jači smo nego ikad.

To da je rukovodstvo prisvojilo sve novce nije tačno, uzeli su samo ono što im je članstvo povjerilo i nije čuvalo.

Komesar se osvrnuo i na rad sa mladim. Mladi nam trebaju, jer kako ćemo uživati u penziji, ako njih ne bude. Mladi su prvi stub međugeneracijske solidarnosti, jedini je problem što hoće da rade. Naš program je da se pojedincima to i omogući. Zasad našoj djeci i djeci naših ljudi, pa poslije ko dođe na red.

Veliki aplauz Komesaru označio je podršku ne samo njemu već i dosadašnjoj politici.

 

Nakon referata uslijedila je kratka pauza, kao priprema za diskusiju i izborni dio Kongresa.

Diskusija je bila kratka i sadržajna. Očekivano niko se nije protivio mišljenju glavnih funkcionera.

Posebnu pažnju izazvala je informativna diskusija glavnog blagajnika stranke, koji je izvjestio o pozitivnom poslovanju unutar partije. Marketniški princip rasprodaje ideja je prihvaćen čak i od nesposobne vlasti i tu se ostvaruje najveća zarada. Značke, bedževi i zastavice se prodaju simpatizerima, a CD-ovi sa revolucinarnom muzikom i partijskim hitovima se rasparčavaju piratski.

Teza Oni koji ne jedu su gladni je uvrštena u završne dokumente Kongresa sa napomenom Oni koji nemaju stan su beskućnici. Protuteza Jedite kolače je odbačena na preporuku Zdravstvene komisije.

Ostaće zapamćen i evidentiran govor druga Mrsomuda u trajanju od pola sata u kome je uspio da ništa ne kaže. Svjesni smo da će ovaj pristup problemima kopirati mnoge strnke, ali dajemo na znanje (urbi et orbi) da smo mi rodonačelnici ovog inovativnog pristupa.

 

Prisutni gosti su se u svemu slagali sa našim vođama, pa njihove govore niko nije ni slušao. Zna se da stranci ovdje dolaze, jer se kod nas najbolje jede. Velika većina je to ovdje i potvrdila na obostrano zadovoljstvo. Kad su saznali da neće biti svečanog ručka, gotovo svi su neprimjetno, žustro i hitno napustili Kongres, što mu je dalo dodatnu težinu. Ovdje je glavni blagajnik  pokazao genijalnu vještinu, nije bilo svečanog ručka, ali je bila neformalna večera. Tako je glasina o preskakanju ručka doprinjela finansijskoj konsolidaciji partijske blagajne.

 

Diskusija nakon govora Vođa nije imala smisla, pa se pristupilo izboru Glavnog odbora, Predsjednika, Genseka i Komesara za odnose sa javnošću.

I ovdje smo potvrdili vrhunsku demokratiju. Od akreditovanih 301 delegata za kompletan predloženi paket glasalo je 305, protiv je bilo 4, uzdržanih 204, a nevažećih 180 listića. Matematika i zdrav razum kažu da je to nemoguće, ali dok je nas biće tako: Ko pobjeđuje ima pravo da se raduje.

Osnovan je anketni odbor sa zadatkom da sazna ko je ono četvoro protiv. Osnovano se sumnja da su to ubačeni provokatori, ali neka zvanični organi utvrde pravo stanje, a do daljeg poštovaćemo presunkciju nevinosti.

 

Kongres je u ranim popodnevnim časovioma zaključio Predsjednik zahvljujući delegatima u ime izabranih funkcionera i pozivajući delegate na svečanu večeru.

 

P.S. O svečanoj večeri i incidentu nakon svečane večere

O svečanoj večeri nema razloga da pišemo u ovom Saopštenju. Samo ćemo napomenuti da su glasine o njoj pretjerane. Tačno je da su organi prisile reagovali i nasilno proglasili fajront uz prekomjernu upotrebu sile, ali to je dio političkog folklora. Nije tačno da je privedeno svih sedam delegata, pet se probilo kroz barikade, a Gensek je ostao na braniku u pokušaju da zaštiti Viki. Predsjednik se ranije dostojanstveno povukao i za to ima četiri svjedoka.

 

U Banjaluci oktobar 2010.

 

Pridružite se piratima, ima nas koji nemamo i noga u guzicu je korak naprijed!

Po ovlaštenju predsjednika i svih delegata ovo saopštenje je evidentirano kao zvanični kongresni PPJEBB dokument i kao takvo dostavljeno javnosti.

drug Bakunjin