Vrbas je simbol Banjaluke, a dajak je simbol Vrbasa u Banjaluci

Kad se kaže dajak, obično se misli na dajak čamac.
Dajak je ustvari motka kojom se gura vrbaski dajak čamac.
Taj komad drveta po kome je čamac dobio ime služi za odgurivanje i daje čamcu potrebno ubrzanje za rijeku. Koristi se zbog relativno male dubine gdje veslo ne bi bilo od pomoći.
Drvo ima poseban špic ili šticu iz dva spojena dijela.

Čamac je ranije korišten u trgovačke svrhe, za prevoz robe sa obale na obalu, i uzvodno ili nizvodno. Specifičan način vožnje čamca na Vrbasu proistekao zbog konfiguracije rijeke.
Vrbaski plićaci ne dozvoljavaju uptrebe motornih čamaca, a brzina rijeke onemogućava korištenje običnih čamaca.
Čamci sa dajakom vremenom gube ekonomski značaj I postaju dio zabave I služe uglavnom za uživanje u božnji Vrbasom.
U kasnim šezdesetim godinama dobijaju savremen izgled, po kome se mogu prepoznati I danas.

Dugačak je do sedam metra, standardno oko 4m.
Kako bi bio što lakši, izrađuje se od jelove građe najveće kvalitete i pravilnih godova. Konstrukcija čamca ojačana je sa tri obično čelična rebra.
Detalji po kojima se razlikuju su krma i špic koji se izrađuju od jednog komada drveta bagrema ili jasena, a rjeđe od trešnje.
Špic je obilježje čamca i svaki čamac krasi drugačiji špic.
Posjedovati dajak je donosilo ugled i prestiž. Mladići, koji su ih vozili, posebno su privlačili pažnju djevojaka. Veći ugled je imao momak koji je provezao dajak Vrbasom nego onaj koji je ispred bašte Palas parkirao auto.

Samo upravljanje dajak čamcem nije stvar samo snage, već prije svega tehnike.
Nije velika rijetkost na Vrbasu vidjeti i žene kako upravljaju dajakom.

BanjaLuka Vas voli

Dođite.